Primaj i dijeli.

Bog je postao čovjekom zato da ti u čovjeku otkrije Boga. Primajući ljude, ti, dakle, susrećeš Boga.

Tko prima sebi sličnoga, zapravo prima Krista, i tko njega prima, “prima onoga tko ga je poslao”.

Na taj način on zaista susreće Oca “koga nitko nikad nije vidio”. Susretljivost i darežljivost srca čudesno otvaraju prema kontemplaciji Boga.

A budući da je, jednako tako, Bog sam primanje, i ti, živeći tu zahtjevnost, činiš što i on te bivaš uveden u nasljedovanje Boga.

Stoga je gostoljubivost uvijek bila tipično monaška vrlina. Šutnja, gorljivost, askeza, samoća nisu dostatni. Samo je ljubav najviša vrijednost.

Moli Gospodina da ti otvori oči za to otajstvo.

Bog je u tebi “izdubio” veliki prostor i u njega položio istinsko blago. Imaš, prema tome, dvostruki zadatak, da primaš i da daješ. Da dijeliš oko sebe “blago Kraljevstva” koje je “unutar tebe”, i da “raširiš prostor svoga šatora” za sve one oko tebe.