Primaj druge.

“Gostoljublja ne zaboravljajte; njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!” Primaj grad. Izabirući da živiš u njemu, ti prihvaćaš njegov ritam, njegove zakone, njegova pitanja, njegove drame, njegove poteškoće, njegovu svetost. Neka te ta solidarnost učini vjerodostojnim u očima grada u odnosu na ono što vjeruješ i živiš u njemu. “Kao što se srebro u peći topi, tako ćete se i vi u njemu rastopiti”, kao Krist u Jeruzalemu.

Primaj svoje sugrađane. Ljudi koji te okružuju, s kojima se susrećeš, koje primaš, koji mole s tobom, koji su žedni žive vode, iscrpljeni su od umora, briga, samoće, anonimnosti, buke. Pokušaj s njima podijeliti oazu molitve i mira.

Primaj ljude svoje četvrti, onakve kakva jest, i misli, živeći u njoj, na dvostruku zahtjevnost dobrog susjedstva i svjedočenja. Ne budi za svoju okolinu ni povod “za ruglo” ni predmet “za priču i podsmijeh”.