Gosti koji ti dođu na vrata moraju biti primljeni kao Krist… Hitajući ih primiti s pažnjim punom ljubavi… ponizno ih pozdravljajući pri dolasku i pri odlasku, časteći na taj način u njima Krista, misli na lijepu tradiciju monaške gostoljubivosti.

Primaj s puno srdačnosti i radosti svoje roditelje i roditelje svoje braće, znajući, s jedne strane, da je to za tebe Božja zapovijed da ih “poštuješ” i “častiš kao Gospodina” i, s druge strane, budući da više nemaju radost da te često vide kod sebe, trebaju imati tu radost da su uvijek dobro primljeni kod tebe.

Budi osobito pažljiv prema onima koje moderno društvo ostavlja na margini ili ih isključuje iz svoje sredine, a koje Isus zove “bolesnima, zatvorenicima, strancima”… Oni su za tebe nositelji osobite Kristove prisutnosti. Dopusti im pristup svome stolu, svojoj nadi i svojoj vjeri. “Ako se stranac nastani u tvojoj zemlji, nemoj ga odbiti. Stranac koji s tobom boravi neka ti bude kao brat i ljubi ga kao samog sebe.”