Primaj one koji će uvijek među nama ostati siromašni. “Kako siromaha nikada neće nestati iz ove zemlje, zapovijedam ti: otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u svojoj zemlji.” “Nađe li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braće u kojem god gradu u zemlji što ti je Bog tvoj dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siromašnom bratu, nego mu širom rastvori svoju ruku i spremno mu daj što mu nedostaje.” “I kad mu daješ, daj mu rado.”

Svakoga prihvaćaj bez osude, bez mrgođenja, sjećajući se Krista koji je rado primao grešnike i jeo s njima. Monaški život usred velikih gradova može za mnoge biti ponizan i dubok poziv na obraćenje. Ne postavljaj, dakle, nikakve zapreke Božjoj milosti.

Konačno, znaj primati djecu, čuvajući za njih posebno mjesto za vrijeme liturgije, po uzoru na Krista koji ih je primao i koji je tražio da ih puste k njemu i čak da u njima na osobit način prepoznaju njega samoga:”Pustite dječicu k meni, ne priječite im, jer takvima pripada kraljevstvo Božje.”